četvrtak, 25. travnja 2013.

Tajna orhideje

   Kažu ko ne umije da bude umjetnik, taj pokušava da bude kritičar. Ali ovaj kritičar je ostao bez riječi i evo već pola sata mozgam šta posebno da izdvojim iz ove knjige, kada je, eto, sve posebno. Pa ću pokušati ne zavlačiti puno u komentaru, ne onako kako je knjiga zavučena.
 Tajnu orhideje je priča tri generacije, tri različita vremenska perioda, tri ljubavi i tri strasti.Lucinda Riley nam priča priču putujući kroz povijest i kroz imanje Werthon Park. Prva je tragična priča o nemogućoj ljubavi, ljubavi iza koje ostaje simbol u obliku ljudskog života. Druga je generacija zaljubljena u biljke, posebno orhideje, koje su na čudan način prenešene iz egzotičnog Tajlanda u kišovitu Englesku. To je priča jezikom cvijeća. I konačno treća, koja je nastala iz tragične ljubavi i boli iz koje se rađa neizmjerna ljubav najnovije generacije. Dvoje mladih sa istom tugom zbog tragičnih gubitaka, sudbinom nošeni počinju osjećati ljubav, ne znajući da su im sudbine isprepletene još odavno.
Još jedna priča o Engleskoj prije Drugog Svjetskog rata, priča o zabavama mladih djevojaka visokog staleža u velikim Engleskim salonima, o plemićima koji pokušaju ukrasti pokoji poljubac svojih dragih. Priča u kojoj najčešće dužnost prema roditeljima, imanju i potreba za nasljednikom trijumfira nad ljubavlju.
Priča o plodovima te ljubavi koja završavaju ipak tamo gdje ne bi trebala, o posljedicama nečijih grešaka iz prošlosti.  I konačno dio priče današnjih dana, koji jasno kaže da je : ovo novi milenij i sva pravila o muško-ženskim odnosima su se promijenila. Osim jednoga, a to je: ljubav. 
U ovih nešto više od 400 strana toliko sam se oduševila, da mi je bilo žao što sam došla do kraj. Iako izgleda zapetljano, nabacano i zavučeno da možete pomisliti da ne znate šta čitate. Knjiga je jednsotavna, bez obzira što putuje kroz vrijeme, i što opisuje živote mnogih ljudi. Moram naglasiti da se nećete pokajati ako je pročitate. Jednog trenutka sam je poredila sa Jezikom cvijeća, ili Tajnom zaljubljenog vjetra, ali ne, različita je, posebna je i jedinstvena.




- Gledam njegovo drago lice, tako poznato, a opet uvijek fascinantno jer ima toliko dubine koja se može istražiti.
- ..zaljubio sam se u najkompleksniju ženu od svih žena, koja ima velike potrebe. Ali sad znam da je upravo to bilo ono što me privlačilo.

Nema komentara:

Objavi komentar