četvrtak, 11. travnja 2013.

Istinska ljubav

Erotično, romantično, dramatično, napeto ali i opuštajuće štivo, pomalo vulgarno. Ko voli čitati "happy end"  knjige neka se ne dvoumi. Istinska ljubav (Catherine Anderson) je priča iz davnih vremena, gdje čitajući stvarate sliku o viktorijasnkom stilu življenja.
Cassandra, djevojka bez mnogo znanja o životnoj realnosti, bez imalo znanja o odnosu muškarca i žene, djevojka koja želi da bude opatica. S druge strane Luke Taggart, momak tvrdog srca, kurvin sin, kockar, pijanica i ženskaroš. Između njih sudbina koja ih veže, na pomalo težak i nepravedan način. Ljubav koja pobjeđuje, njoj otvara oči, njemu srce. Poredila bih je sa Anniena pjesmom iste spisateljice, ili Vojvodom od poroka i Gospodara grijeha od Lorette Chase. Sve vode istom, dečko s mnogo novca, sa svim negativnim epitetima, i djevojka, nevina tijela, čiste duše, sirota. Ono što je značajno, takođe za sve navedene jest to da ni u jednom trenutku nisu dosadne, niti ćete ostjetiti potrebu da prestanete. Baš suprotno, nećete ispuštati knjigu iz ruku, neće vam pasti na pamet da prestanete dok ne pročitate. 

Ja volim knjige koje nisu u savremenom dobu, rekla sam prošli put, tipični američki stil mi ne paše najbolje. U takvim romanima (ovim iz davnih vremena) uvijek očekujem nešto neobično, i uvijek dobijem ono što očekujem, ponekad čak i više. Opisi imaju posebno značenje, temeljni su toliko da tačno vidite na šta je pisac mislio. Haljine sa mnogo vezica, steznici, korseti, čipkane čarape (koje, uh mogu da zamislim kako izgledaju), punđe ( koje su bile simbol dama), nezaobilazne kočije s pečatom plave krvi, bordeli ( kojih je izgleda u davnim vremenima bilo mnogo više), sve su to stvari koje se čitaju u ovakvim romanima. Nisu to priče tipa sapunica, iako imaju istih osobina. 
Navedene četiri knjige imaju isti stil pisanja, ali i razlika. Na primjer, razlika Lorettinih junakinja od Catherinih   jest što su Lorettine samostalne, ali hrabre, svjesne situacije oko sebe, dok su ove druge plašljive, tihe, neuke. Ima još nešto što dijeli ove dvije spisateljice, Lorettin smisao za humor. Dok sam čitala Gospodara grijeha, nalazila sam se u situacijama da sam se počela smijati čak na javnim mjestima ( bus). ;) 

Toliko ovaj put, zbog tehničkih poteškoća Kopile Istanbula ostalo je nepročitano za sada, ali tu je nešto novo. Iznenađenje!


 Meni najdraži citati iz ovih knjiga, neću reći u kojim knjigama je koji citat, to otkrijte sami:
- ...ali muškarac nije u stanju vidjeti išta kako valja dok žena zariva svoje kandže u njega i trga ga na komadiće.
- Mjesec je bio obješen poput divovskog srebrenjaka iznad planine, nježnim spojem obasjavajući krošnje drveća.
- Ludi kao more i vjetar, kad se oboje natječe koje je moćnije.
- U tome je trenutku osjetio kako se nešto tvrdo i hladno u njemu počinje topiti. Plašio se da bi to mogla biti debela kora koju je stvorio prije mnogo godina oko svojeg srca.


Nema komentara:

Objavi komentar