ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

"To je sve skupa jedna bajka"

Još na samom početku promocije knjige "Ja sam Zlatan" vjerovala sam da je sve u svrhu većeg promovisanja i grabljenja onih zadnjih komadića popularnosti, da bi poznata faca bila još poznatija, da bi se jedan fudbaler isticao po još nečemu sem po ganjanju lopte i pucanja po golu. Ali nisam ja neko ko će to tek tako pustiti. Morala sam da je pročitam, čim mi se ukazala prilika. Mah kontam, šta ako izgubim džaba vrijeme, pa čitala sam i mnogo gorih, vjerovatno. I eto, pročitam ja zlatnog dečka vrlo brzo. Povučem sve što sam rekla i mislila o ovoj knjizi. Predrasude, greska velika!
Zagrijem se na samom početku knjige, u prvom poglavlju gdje Zlatan opisuje svoje trenutke u Barceloni. A dio zbog kojeg sam imala napad smijeha je:" 'Nije Mourinho taj s kim ćemo se sresti. To je Inter', rekao je Guardiola, kao da samo mi mislili da ćemo se lopati s trenerom".  Knjigu sam počela čitati u busu vraćajući se s faxa, pa vi sad zamislite kako je izgledao taj napad smijeha.
Zlatan je momak koji je vidjeo mnogo muke da bi stigao tamo gdje jeste. Valjda to i jeste sami smisao života, da se dobro oznojiš da bi ostvario svoje ciljeve. Ali sa Zlatanom je to drukčije, taj se nije uklapao u okolinu, ma gdje da bio. Kršio je sva moguća pravila i postavljao svoja i ono što je ponavljao u knjizi je: " ja tako funkcionišem, uvijek mislim na revanš". Osveta! Inat! Ne! Prije dokazivanje da on to može, pravdanje novca koje je uložen u njega.
U knjizi je opisivano mnogo utakmica, poneke još uvijek imam u sjećanju. Ali dok sam čitala našla sam se u situaciji da navijam, adrenalin raste kao da gledam Bosna dok igra baraž sa Portugalom.
Usponi i padovi, prevare, nestašluci malog Zlatana, sve te to drži budnim dok čitaš, i naprosto ne možeš da se odvojiš od knjige kao da čitaš neko veliko djelo nekog velikog pisca.

Kao u svakoj pročitanoj knjizi i u ovoj sam odvojila ono što mi se posebno svidjelo i nadam se da će vam to otjerati predrasude, ako ste ih imali i da će vas potaći da pročitate ovu knjigu:

Želim poručiti svoj djeci da razmišljaju, posebno djeci koja osjećaju da su različita i drugačija od ostalih, koja se ne uklapaju uvijek u sredinu ili su na neki način odbačena. U redu je ne biti kao drugi. Nastavite vjerovati u sebe meni se to ispaltilo, uprkos svemu.

Postoji hiljadu puteva kojim možeš ići kroz život, a onaj koji malo odstupa od drugih može biti i jedan od najboljih.

To je sve skupa jedna bajka. To je putovanje iz predgrađa do snova. Prije nekog vremena sam dobio fotografiju s mosta Annelund. Taj most je na granici Rosengarda, na njemu je neko stavio tablu sa natpisom: "Čovjek može istjerati momka iz Rosengarda, ali ne može istjerati Rosengard iz čovjeka. U potpisu je stojalo Zlatan.

Bio sam junak koji se vratio. Fudbalska zvijezda ali i onaj preplašeni dječak iz tunela, onaj koji je mislio da će preživjeti samo ako trči najbrže što može. Bio sam sve odjednom, i kunem se da mi je u glavi naviralo na stotine sjećanja.

...znak da sam prihvaćen i priznat ne samo kao fudbaler već kao osoba uprkos svim mojim vulkanima, mom porijeklu....







Nema komentara:

Objavi komentar