Da nije žalosno bilo bi smiješno, da nije tragično bilo bi komično.....tako dodje Monika Beluči Miletu u goste, ugostio je Srbin kako to samo on zna, dao da joj donesu jelo iz najbolje bosanske kuhinje, da joj naprave trpezu da se seksi glumica uklopi sa Miletom. A Kusta dragi, utopio se glumici, prezentiro joj svoj Andrićgrad, kojeg realizuje uz Miletov keš, tj keš naroda iz RS-a. Vele da joj Sarajlija, isti taj Kusta, rekao da su Višegrad srušili Muslimani. Ne zna Moni da je to grad gdje je ubijeno oko 3000 Bošnjaka, ne zna da je to genocid ( kod nas se inače negira svaki genocid izvršen nad Bošnjačkim stanovništvom), ne zna ni za Milana Lukića, niti to da mu je Hašku tribunal dosudio doživotnu kaznu, za zločin u Višegradu. Niko joj nije spomenuo lomaču na Bikavcu i u Pionirskoj ulici gdje je spanjeno u dvije kuće po oko 70 osoba, sto djece sto starijih, iznemoglih osoba.
Ne zna talijanka mračnu stranu, ne zna da je Mile koristi kao propagandu u svojim političkim ne/aktivnostima, a da se Kusta bori svim naporima da snimi još koji film. Oduševila Monika sve oko sebe, oduševilo nju sve oko nje, što kameni grad, što Kusturica i Dodik, idila, kako drukčije da to nazovemo.
I tako se idila raspada, jednom kratkom rečenicom drage nam glumice, neupućenosti, ili lažnog obavještavanja, ko će ga znati! Nije jadna kriva ona što je došla ne znajući gdje. Provali žena da je prvi put u Srbiji. Kusta joj na uho šapće njen novi geografski položaj, a Mile se vjerovatno smješka, jer mu jadina životna želja da je Srbija. Beluči nam ovdje dodje kao neka zlatna ribica koja ispunjava želje, tako kako je Miletu ispunila njegovu.
Dodji nam Moni opet, al ovaj put dodji u Republiku Srpsku ili u Bosnu, ima i u Bosni kamenih kula i gradova.
Nema komentara:
Objavi komentar