Djeca, žrtve prosjačenja

Za prosjačenje djece i odraslih po ulicama, danas, možemo kriviti sistemsko uređenje države, ne brigu vlasti za sociougroženi dio stanovništva, ili pak možemo to smatrati navikom, stečenom pod tečkim uslovima života.

Svi ćete se složiti da je veliki broj djece zauzeo naše trgove, pijace i ostale najprometnije dijelove ulica. I ne samo djeca, odrasli, uglavnom žene koje sa sobom vode, ili na kuku zakačeno nose dijete, bebu, od par mjeseci, prljavo, polugolo. Surova realnost! Žalosna istovremeno. Prosječenje je veliki problem u svim državama, ne samo kod nas. Još veći problem je što trenutačne vlasti ne mare za time. Ne može se prosjačenje smatrati nečim normalnim, ne ako si moralna osoba, tolerantna i ako imaš savjest. A zapravo je postalo dio svakodnevnice, uklopljeno u današnji sistem društva i društvene zajednice, kao nešto što je sasvim prihvatljivo. Opet kažem: nažalost!
Mislim da nikada ne možemo tačno znati ko stoji iza toga, ko nadgleda djecu koja prose po ulicama. Znamo da su to Romi, znamo kakva je njihova društvena zajednica, ne samo u našoj državi nego i šire, znamo da spadaju u marginalnu skupinu, ali ne znamo zašto prosjačenje. Pravni akt za nacionalne manjine postoji, zakon je jednak prema svima nama: "Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima". Teški uslovi života, neobrazovanost, nedostatak dostojanstva, socijalan ugroženost sve su to neki od uzroka prosjačenja.
Mnogi znate Nermina, malog dječaka koji rado voli zapjevati, a znate i koliko maraka danas mora da skupi. "Dvadeset maraka mi je mama rekla da moram danas skupiti"- veli Nermin kad uđe u kafić da traži, i još doda "Ako imaš fala, ako nemaš opet fala"! Mi se smijemo svaki put, zanimljivo nam. :/  Nermin je maloljetan, Rom , siromašan, odrasta u nefunkcionalnoj zajednici, i slobodno možemo reći žrtva je krivičnog djela!
 Mi smo samo obični građani koji to posmatraju, pomalo žalosno, pomalo zanimljivo, i ništa ne možemo učiniti da se to promjeni, oni koji mogu kažu da je to takva zajendica da joj je svejedno što prosi, ma koliko novca imali oni prose. To je izgovor, kojim se koriste oni koji mogu uticati na to da se spriječi prosjačenje. Nama preostaje jedino pomoći Nerminu da skupi danas tih 20 KM, da ga ne bi još i tukli kad se vrati kući bez para.
Ovdje je dokumentarac BBC, o prosjačenju u Velikoj Britaniji, koji obavezno vrijedi pogledati!