Mozda sam ja pala s Marsa

Pa i da jesam pala s Marsa opet bi neke stvari smatrala nenormalnim. A danas je kod nas sasvim normalno da se stvori rat izmedju dvije nekada zaljubljene strane. Normalno je i to da se ljudi "salju tamo gdje su prije bili", a do jucer su se kleli jedno u drugo. Normalno je da napadanje, prepucavanje sto porukama, sto mailovima, sto direktno preko prijatelja. Normalno je da djevojka koja ga je do jucer voljela, danas puca od ljubomore sto on ima drugu, nakon sto ga ona od jucer ostavila. Ako ga je ostavila sto mu psuje, sto vrijedja i njega i sve sto je njegovo. Ne mogu da shvatim da ako se nisu slagali dok su bili u vezi sta sad imaju da raspravljaju, sad kad "je njoj svejedno", a i "njemu svejedno".

E pa, ne vjerujem ja da je njoj svejedno. Da jest bila bi ravnodusna kad prodje pored njih dvoje. Ne bi kruzila pricu da je on bolesnik, a da ona nema pojma s kime hoda. S druge strane njemu da nije stalo ne bi odreagovao na sve njene price, psovke i uvrede. Ravnodusno bi ignorisao.

Zene moje, jeste li zene, imate li odlucnost, planove i snove, ili ste pod vjecitom dominacijom muskaraca. NEOVISNOS je nekada bio zabranjen pojama za zene, ali to je bilo nekad, jos dok je patrijarhat bio jedini sistem upravljanja. Danas vise nije, ima i onih hrabrijih zena koje su se izborile da prekinu takav sistem, dajuci nam za pravo da donosimo neke odluke. Pa sto ne bi donosile one koje se ticu vlastitog zivota, ali u nasu korist. Ne razumijem vas, drage moje, kako padate tako nisko da vas povrijedi onda kad prodje sa drugom drzeci je za ruku. Ma koja njegova najmera bila, bila to ljubav ili kamuflaza samo da vam pokaze kako vas je prebolio, zasto ne uradite isto. Ne da uhvatite prvog slobodnog muskarca za ruku, nego dignete glavu visoko ( nista bez cipela sa visokom stikolm), pustite kosu da pada preko ledja, stavite omiljeni sat na ruku i pokazete mu da vrijeme poslije njega nije stalo, i dalje se kazalje okrecu, u istom smjeru, ali drukcijim tempom. Ovakav pokusaj ce vjerovatno donijeti veci uspjeh nego napadanje na njega. Ovako cete pokazati njemu i ostatku muskog svijeta da ste ZENA, a ne robinja. Sve dok zena ne shvati svoju vaznost u svemiru, dok ceka da muskarac pronadje njenu vrijednost nema samopouzdanja. Sve dok mu pokazuje svoju slabu stranu, fali tu samopouzdanja. Zapravo je potrebno da bude bezobrazno ravnodusna, dok ponosom skriva slabost, a smijehom  strah, tako je jedinstvena na svoj nacin.

Nije ovo moja licna ispovjest, ovo je tek israzavanje ljutnje na zenski rod, koji se ponizuje pred muskarcima. Nije zena svetinja, ali nije ni robinja, iako ponekad same od sebe prave robinje, nema vise harema (mozda i ima, nisam upucena), ali ako je Seherzada mogal pobjeci od Sultana, zasto mi ne mozemo pobjeci od nasih danasnjih muskaraca, koji nisu nikakvi gospodari, koji nemaju carstvo niti ikakav zakonski akt koji im daje za pravo da upravljaju nama.

PS: Ja hvala Bogu imam dragog kojem nemam na cemu zamjerit, pa mu sad mogu samo reci: hvala ti sto postojis, i sto ponekad izgledam kao da sam pala s Marsa, a ti me ipak takvu prihvatas.